S kraja na kraj Mladenovca

Pre podne u Mladenovcu. U glavnoj ulici i oko zelene pijace uobičajena gužva. Svi negde žure, zamišljeni, uglavnom namršteni. S vremena na vreme čuju se automobilske sirene nervoznih vozača. Verovatno prave već drugi, treći krug i ne nalaze prostor za parking. Retko ko ima strpljenja da propusti nekog ispred sebe.

Već duže vreme se pitam zašto ljudi koji imaju stanove na „25. maju”  ili „Dedinju” silaze u grad autom i onda traže mesto za parking deset minuta, kada im isto toliko vremena treba da dođu do grada pešice. Isto važi i za one koji imaju kuće u „Drapšinu” i „Tozinom voću”.

Mladenovac nije veliki grad, i može da se prepešači za 30 minuta s kraja na kraj. Hodanje, pored toga što je korisno za zdravlje, može da donese značajnu uštedu kućnom budžetu, a o zaštiti životne sredine da i ne govorimo. Ionako previše vremena provodimo sedeći ispred računara i televizora. Malo vremena posvećujemo svojim mislima, idejama, ciljevima jer smo bombardovani vestima iz crnih hronika sa svih medija. Umesto svojim, jednim jedinim životom, često se nesvensno, bavimo se životima drugih ljudi. Stalno negde žurimo, a imamo sve manje i manje vremena!

Nikad nije kasno za promene, dobre navike se teško stiču ali se dugo zadržavaju. Ostavimo svoje automobile kod kuće, koristimo ih za dalje destinacije. Iskoristimo lepo vreme za hodanje, Mada, zašto ne bismo prošetali i po toploj letnjoj kiši. Mene miris pokisle trave vraća u detinjstvo. Ko voli, može da šeta i uz omiljenu muziku. Bar tih desetak, petnaest minuta dok hodamo do centra, možemo da posvetimo razmišljanju o nekim lepim stvarima a ne o mestu za parking, sms-u koji treba poslati, pauku,  da li će nam neko ogrebati auto,…

Uradimo nešto za svoje zdravlje i svoje okruženje. U suprotnom, korist će imati samo parking servis!