SELTERS BANJA-BLAGO MLADENOVCA?

Mladenovac ima nešto što bi skoro svaki grad van naše zemlje poželeo. Imamo nešto od čega bi ljudi sa vizijom i preduzetničkim duhom napravili svetski brend i izvor dobre zarade na duge staze. Ovako, u našim skromnim uslovima, Selters banja poznata je uglavnom onima koji su imali zdravstvenih problema pa su tu dolazili na lečenje. Banja je smeštena na 1 km od Mladenovca, u podnožju Kosmaja. Banjski kompleks prostire se na 18 hektara.

Lečenje u Selters Banji obavlja Institut za rehabilitaciju Beograd, odeljenje Selters u Mladenovcu, koje je opremljeno savremenom medicinskom opremom za dijagnostiku i lečenje. Smeštaj je moguć u bolničkom odeljenju i hotelu “Selters” koji raspolažu sa 250 ležajeva. Hotel je B kategorije, sagrađen 1986. godine.  Kapaciteti hotela su uglavnom uvek popunjeni.

Lekovita voda, za čija blagotvorna svojstva se zna već više od 100 godina, eksploatiše se iz dva izvora. Spada u alkalno-murijatične, ugljeno-kisele, hiperterme (50oC), visoke mineralizacije (7.8 gr. rastvorenih mineralnih materija u litru). Primenjuje se u vidu mineralnih kupki sa podvodnom masažom, hidro-kinezi terapije u bazenu, kao i u vidu inhalacija kod oboljenja disajnih organa. Kvalitet ove vode je u prvoj deceniji prošlog veka potvrđen nagradama u Briselu i Londonu, a  nekada se čak i flaširala.  Oni koji su već upoznali njena svojstva, mogu je slobodno natočiti na jednoj česmi iza stacionara,  koja je u prilično jadnom stanju. Inače, palačinke zamešene sa ovom vodom su odlične!

Dok ovo pišem prolaze mi kroz glavu pitanja: kolikog kapaciteta su izvori? Da li bi se delatnost sa lečenja mogla proširiti u većoj meri i na turizam, obzirom na blizinu Kosmaja, Oplenca, Bukovičke banje, Risovače, Markovačkog jezera,..? Da li bi Mladenovac mogao da “zaliči” na banjsko mesto i samim tim zaposli veliki broj ljudi, pri čemu bi sigurno zaživela i okolna sela? Da li se, i uz koliko ulaganja termalni izvori mogu koristiti kao izvor ekološkog načina grejanja mladenovačkih stanova? Da li smo u stanju da uradimo nešto veliko od svog grada i da ostavimo nešto više u nasleđe generacijama koje će doći posle nas? Ili sam možda ovom tekstu dala previše pretenciozan naslov?